KALOGJERA, Marko

KALOGJERA, Marko (Calogera), biskup (Blato, 7. XII. 1819 — Split, 4. XII. 1888). Gimnaziju završio u Dubrovniku, studij teologije u Zadru 1843. Nakon dušobrižničke službe u Šipanskoj Luci, potkraj 1844. postao je tajnik, kancelar i domaći kapelan dubrovačkoga biskupa T. Jederlinića. God. 1850. imenovan je župnikom u Mandaljeni (Župa dubrovačka) i ravnateljem Biskupskoga sjemeništa, što je ostao do 1853. Potom predavao pastoralnu teologiju na bogosloviji u Zadru do 1856, a te godine preuzeo dužnost ravnatelja Zmajevićeva sjemeništa. Car Franjo Josip I. imenovao ga je 29. I. 1856. kotorskim biskupom, papa je izbor potvrdio 19. VI, a zadarski nadbiskup J. Godeassi zaredio ga je za biskupa 7. IX. u zadarskoj metropolitanskoj crkvi; službu preuzeo na poč. 1857. Povjerenu dijecezu pohodio je 1858. i 1864, a 1859. obnovio je bratovštinu kotorskih pomoraca, Bokeljsku mornaricu, dao joj Statut i odobrio novu himnu. Njegovom zaslugom popravljeno je više crkava i zvonika na području Kotorske biskupije kojom je upravljao do carskoga imenovanja splitskim biskupom 14. III. 1866 (papina potvrda 26. X). Kao splitski biskup brinuo se za svećenički podmladak i materijalno ga pomagao, dovršio novo sjemenište u Splitu i popravio glagoljaško u Priku, osnovao društvo uzajamne pomoći za svećenike, skrbio za crkve, samostane i zvonike te dao dograditi ili iz temelja sagraditi više crkava na području Biskupije. Kao predsjednik povjerenstva javne dobrohotnosti, uveo Sestre milosrdnice u sirotište Martinis-Marchi, u koje su primana djeca iz Splita, sa Hvara i Šolte i poučavana obrtima, a sâm je za sirotište 1877. napisao statut i poslovnik. God. 1878. pokrenuo je službeno glasilo List Biskupije. Kada se potkraj 1883. u Europi pojavila kolera, ustupio je i 1884. predao splitskomu načelniku D. Rendiću Miočeviću za bolnicu preuređenu svoju kapelu i okolne objekte. Pratio je politička gibanja u Dalmaciji i Hrvatskoj te pristajao uz narodnjačku politiku M. Pavlinovića, a u Crkvi nastojao potisnuti iz uporabe talijanski jezik u korist hrvatskoga i latinski u korist staroslavenskoga. U tom se smislu zauzimao za vjeronauk na hrvatskom jeziku (pa i u talijanskim školama, primjerice u Trogiru), sam je najčešće propovijedao na njem, 1887. odobrio je novi raspored uporabe toga jezika u liturgiji za splitsku prvostolnicu, u koju je mjesto talijanskih društava uveo HPD »Zvonimir« i postavio hrvatskoga dirigenta. Osobito je zaslužan za zaštitu glagoljice i slavenskoga bogoslužja u Dalmaciji, koje je tada bilo na udaru autonomaša. Pjesme je objavljivao u tršćanskom listu Favilla te mletačkoj i zadarskoj Gazzetti, sastavio Metafiziku na latinskom jeziku te dao tiskati više pastirskih poslanica (1870, 1882; N. Kalogjera).